IZLOŽBA SLIKA “VISOKO PODNE” MIRONA MUTAOVIĆA
Mali Salon Galerije ŠTAB, Čarlija Čaplina 33
VISOKO PODNE
Ako bismo pokušali da definišemo konstantu Mutaovićevog stvaralaštva to bi svakakobila spontanost i ležernost koju nosi slučajno zabeležen trenutak. Izložba „High Noon“ spaja intimističko slikarstvo i monumentalnost, mireći ih serijom minijaturnih slika serije „Vrhovi“ gde je svaki rad poseban subjektivni pogled u visinu, neočekivani biser koji dolazi kao nagrada dokonom šetaču ili pak čoveku koji zna da uživa u lepotama grada za koju većina u brzini i površnosti ostane uskraćena.
Ova izložba tako predstavlja najnovije umetničko istraživanje arhitektonske plastike kroz figurativno slikarstvo, sa posebnim naglaskom na skulpture koje krase fasade Beograda.
Umetnik koristi mali format kao sredstvo precizne analize forme, pri čemu svaka slika postaje vizuelna studija izolovane skulpture ili “monade”. Ove skulpture su izvedene iz svog urbanog konteksta i predstavljene u neutralnom kadru, bezimenom predlošku, bez identuteta, ograničenom na samu statuu i prostrano nebesko plavetnilo. Time se otvara prostor za dekonstrukciju, deformaciju i analitičko razlaganje prizora. Neutralnost kadra koji je apstrahovan na monadu i monohromatsko podnevno nebo iz kojeg isijava sunce dokazuje da je manje ipak više i otvara nove mogućnosti percepcije i tumačenja.
Dok Mutaović promenom teme ostaje veran figurativnom slikarstvu, on u svom najnovijem radu menja način slikanja i od brzog širokopoteznog slikarstva dospeva u krajnost intimnog, ličnog, detaljnog i minucioznog za šta koristi najpreciznije četkice uživajući u strpljivom i tihom putovanju koje omogućava svaka tačka i linija u bezbrojnim slojevima ulja na platnu.
Osim monade koja je noseći element čitave kompozicije, drugi važan element u ovoj seriji je sunčeva svetlost, specifična po svom intezitetu koji dostiže vrhunac upravo u visoko podne. Ona tako postaje ključni element za artikulaciju svetlosnih kontrasta i plastičnosti forme. Ovo svetlo ne samo da osvetljava skulpture, već istovremeno stvara dramatičan dijalog svetlosti i senke, čime se dodatno naglašava veličanstvenost arhitektonskih motiva.
Umetnik ne samo da beleži fizičke karakteristike ovih urbanih “vrhova”, već i preispituje njihovu ulogu u savremenom vizuelnom jeziku, otvarajući pitanje prolaznog trenutka i trajnih umetničkih vrednosti. Tako neutralnost čitave vizure omogućava posmatranje odabranog kadra kao beskonačnog i bezvremenog čime monade bivaju transformisane u univerzalne simbole. Ova svedenost otvara prostor za refleksiju o beskonačnosti prostora i vremena. Plavetnilo neba, još jedan značajan element kompozicije, postaje metafora za beskonačnost, dok sama skulptura deluje kao simbol trajnosti i postojanosti u neprestano promenljivom okruženju grada koji živi.
Izložba “High Noon” predstavlja meditaciju o odnosu svetlosti, senke, forme, prostora i vremena. Mutaović svojim delima postavlja pitanja o prolaznosti i trajnosti, o granicama perceptivnog iskustva i mogućnostima vizuelne reprezentacije u savremenom umetničkom kontekstu. Njegov rad je oda skrivenoj lepoti Beograda sačuvanoj za odabrane.
Ana Kršljanin, istoričar umetnosti
Comments are closed.